O namaHrvatska naivna umjetnostVideo prezentacijeProdajna galerija u DubrovnikuAktivnostiVukovarski križKontaktLokacija
 
Pogledajte video zapis o «Vukovarskom križu»

Na inicijativu Ratka Vincea, glavnog ravnatelja Svjetskog centra-Čudo hrvatske naive petnaestorica hrvatskih naivnih slikara pristali su naslikati 15 slika na staklu, 15 postaja Križnoga puta Isusa Krista i hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu, kako bi te svoje slike, taj Križni put, spojen na drvenom križu, visokom 3 metra, poklonili Sv.Ocu Ivanu Pavlu II. prilikom njegova drugog pastoralnog posjeta Hrvatskoj.

Jednog ponedjeljka 1998. godine Predsjednik Republike, dr. Franjo Tuđman, pozvao je u Predsjedničke dvore skupinu uglednih kulturnih djelatnika, kako bi se dogovorili što pokloniti Papi u Zagrebu. Za stolom su, osim Predsjednika, sjedili Božo Biškupić, ugledni skulptor Kruno Bošnjak, poznati slikar prof. Josip Biffel, dr. Jure Radić, predsjednik Komisije za doček Pape, Ivan Lacković-Croata i Ratko Vince.



Predsjednik je odlučio da njegov osobni poklon sv. Ocu bude srebrni reljef Krune Bošnjaka, da je velika slika kardinala Alojzija Stepinca, koju je izradio Josip Biffel toliko ekspresivna za događaj koji se očekivao, tj. za beatifikaciju kardinala Sterpinca, da će se ona kao ogromni format postaviti na zagrebačku katedralu, a da Križ koji smo mi pripremili bude poklon cijelog hrvatskoga naroda Papi. Predsjednik je odlučio da ga nazove „Vukovarskim križem” i tražio je da se na postolju Križa upiše: Sv.Ocu Ivanu Pavlu II. u znak zahvalnosti za sve što je učinio. Hrvatski narod.

Na dan dolaska Sv. Oca Ivana Pavla II u Zagreb, pred katedralu, Vukovarski križ je bio postavljen uz malu pozornicu na kojoj je sjedio Ivan Pavao II. Bile su ga pune novine, TV-emisije. Nakon toga krenuo je na put po Italiji, jer je trebao završiti u Rimu. U italiji je procijenjen na 250.000 DEM. No Papa je imao drugačiju ideju: jedan od gradova mučenika u Hrvatskoj treba dobiti taj križ. Na inicijativu apostolskog nuncija Sv. Stolice mons. Giulija Einaudija i Ratka Vincea odabran je Dubrovnik i Dominkanska crkva u njemu.

 Svečanom uručenju u Dubrovniku bili su nazočni njegova ekscelencija Giulio Einauidi, gradonačelnici Vukovara i Dubrovnika, Miroslav Tuđman (u ime svoga oca koji je u međuvremenu umro), otac Frano Prcela, provincijal Hrvatske Dominikanske provincije, dr. Goran Granić, predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, Kristijan Raić, prior Dominikanskog samostana u Dubrovniku i, naravno, naš ravnatelj Ratko Vince s brojnim slikarima. Od tada “Vukovarski križ” uživa svoj vječni mir u Dubrovniku.


 

Vesna Kusin
«Vjesnik» 4. ožujka 2001.

KRIŽ HRVATSKE PATNJE U DUBROVNIKU 		 

Vukovarski križ oslikan postajama Kristova Križnoga puta, što je darovan Papi Ivanu Pavlu II za njegova posljednjeg posjeta Hrvatskoj, kao papinski je dar predan Crkvi Sv. Dominika u Dubrovniku. Na taj način Papa je simbolički povezao patnju koju su tijekom Domovinskog rata prošli hrvatski gradovi mučenici – Vukovar i Dubrovnik.

Početak korizmenog razdoblja na Pepelnicu je u Dubrovniku obilježen simboličkim spajanjem sudbina dvaju herojskih i mučeničkih gradova: Vukovara i Dubrovnika. Zbilo se to samo dan prije no što je iz Haaga stigla vijest da je podignuta optužnica protiv onih koji su početkom 90-ih godina mučki razarali Dubrovnik i njegovu okolicu. Ta patnja, koju je tijekom Domovinskog rata prošao Dubrovnik, kao i ona što je svom silinom pogodila Vukovar, povezana je sada velikim Križem koji simbolom muke Kristove označuje sve hrvatske muke pretrpljene za slobodu, i žrtve iz kojih se rodila država.

Riječ je o Vukovarskom križu što su ga izradila petnaestorica naivnih umjetnika. Svaki od njih naslikao je jednu postaju Križnoga puta (njih 14) kojima je, neuobičajeno pridodana i petnaest a postaja što oznaava Uskrsnuće, zbog kojeg je ta Muka otkupljenja i podnesena. Istih dimenzija (25x25), sličice su povezane u krakove tri metra visokog drvenog križa. U njegovu križištu , dakle središnjem dijelu, nalazi se upravo scena Uskrsnuća.


Taj križ, nazvan Vukovarskim križem, zbog patnje koju je u ratu prošao Vukovar, darovan je Papi Ivanu Pavlu II za njegova posljednjeg posjeta Hrvatskoj 1998. godine. Sveti Otac predložio je da on bude postavljen u jednoj od župnih crkava u Rimu i to nakon prikazivanja u više talijanskih gradova. No autori Vukovarskog križa (Vlado Makar, Martin Kopričanec, Stjepan Ivanec, Martin Mehkek, Zvonko Sigetić, Ivan Lacković-Croata, Biserka Zlatar, Mato Toth, Ivan Vecenaj Tišlarov, Miroslav Pintar, Ivan Andrašić, Dragica Lončarić, Nikola Vecenaj Leportinov, Nada Švegović-Budaj i Ivica Fišter) sugerirali su da se Križ pokaže i u više mjesta u Hrvatskoj.

Međutim, Papa je odlučio da Vukovarski križ slijedom vlastitog zagovaranja ponovnog spajanja umjetnosti i Crkve, bude konačno smješten u određenoj crkvi. Kako je naziv križa vezan za mučenicki grad Vukovar, Sveti Otac je za njegovo novo odredište izabrao Dubrovnik u želji da spoji grad na Dunavu i grad na Jadranu te tako simbolički poveže patnju koju je Hrvatska prošla na svom putu do slobode. OPŠIRNIJE...