| |
|
| |
|
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
|
![]() |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Svjetski centar: Čudo hrvatske naive postoji
još od 1993. godine i od tada kompanija «Amalteja», koja ga
vodi, brine se za nakladništvo, promidžbu i prodaju hrvatske naive u zemlji
i svijetu.Prva velika izložba održana je 1995. u Beču, u «Palais
Palfy» a otvorio ju je bivši hrvatski predsjednik vlade dr. Ivo
Sanader.
Predgovor je napisao prvi hrvatski Predsjednik Republike, otac nove Hrvatske, dr. Franjo Tuđman.Monografija uskoro postaje protokolarni poklon Republike Hrvatske.Iz ruku Predsjednika Republike dobili su je na poklon Bill Clinton, Madelaine Albright, Vaclav Havel, Kofi Annan, princ Rainer od Monaca i mnogi svjetski ministri kulture. Svjetski znameniti intelektualci (poput Umberta Eca, Claudija Magrisa i Carla Sgorlona) dobili su je također. 1996. godine kompanija «Amalteja» otvara na glavnom hrvatskom trgu, trgu bana Jelačića u Zagrebu prodajnu galeriju Svjetski centar: Čudo hrvatske naive koji djeluje do 2000. godine i u tom razdoblju postaje kultno zagrebačko mjesto.
Naša sljedeća velika inozemna izložba bila je u Chicagu, SAD, (1997.) koja se pretvorila u Prvi američki centar hrvatske umjetnosti. U tom je centru naša kompanija predstavila, osim hrvatske naive i hrvatskog akademskog slikarstva, i Sveučilišnu knjižnicu, i «Školsku knjigu», «Zagreb-film» i još neke važne hrvatske kulturne institucije. Centar je otvorio hrvatski veleposlanik u SAD Miomir Žužul.
Park oko dvorca trebao je postati parkom hrvatske naive i skulpturama hrvatskih naivnih kipara. Dvorac je trebao postati prvi u elitnom hrvatskom hotelskom lancu i hotelskom brandu «Čudo hrvatske naive». Međutim, promjenom političke vlasti 2000. godine «Amalteja» gubi i galeriju u Zagrebu i dvorac.
1998. godine «Amalteja» organizira i niz izložbi u Italiji. Jedna od njih je ona u Tolmezzu, u Palazzo Frisacco. Poznati talijanski književnik, višekratni kandidat za Nobelovu nagradu, Carlo Sgorlon tom je prilikom napisao prekrasan esej u listu «Messagero» o hrvatskoj naivnoj umjetnosti kao utočištu europske umjetnosti.
1998. godine «Amalteja» organizira i realizira poklon za Sv. Oca Ivana Pavla II. u povodu njegovog drugog pastoralnog posjeta Hrvatskoj. Tri metra visok drveni križ na kojem je bilo intarzirano 15 postaja Križnog puta, a koje su, zapravo 15 umjetničkih slika na staklu, stajao je uz pozornicu na zagrebačkom Kaptolu, uz samog Sv. Oca.
Križ je, kasnije, na putu prema Rimu proputovao i bio izlagan diljem Italije, no Ivan Pavao II je poželio da ga on pokloni jednom od hrvatskih gradova-mučenika, Vukovaru ili Dubrovniku. Tako je i bilo. Križ se i danas može razgledati u galeriji Dominikanskog samostana u Dubrovniku, u kojem nas trajno podsjeća na papu Ivana Pavla II, na hrvatsku naivnu umjetnost i Križni put Hrvatske u Domovinskom ratu. 2003. naša kompanija na Dubrovačkim ljetnim igrama, u Palaci Sponza organizira izuzetno značajnu izložbu pod naslovom ” Parizu u čast – hrvatska naiva 50 godina poslije “ (u povodu pola stoljeća od pariške izložbe Ivana Generalića).
Od tada djeluje u Dubrovniku i nova galerija koju vodi ova kompanija, pod naslovom «Izvorni naglasak Hrvatske». Nalazi se pred ulazom u Dominikanski samostan a djeluje i danas. 2004. «Amalteja nova» započinje s izdavanjem monografija u «Biblioteci hrvatske izvorne umjetnosti – novi naraštaj». Prva monografija u nizu je ona o slikarici Nadi Švegović-Budaj za koju je posebni esej napisala književnica Božica Jelušić. U Kneževom dvoru, u Dubrovniku, održana i promocija monografije i izložba iste autorice pod naslovom «Religija i mitologija u djelu Nade Švegović-Budaj». 2005. smo izdali drugu monografiju u istoj Biblioteci o mladoj slikarici Biserki Zlatar za koju je tekst napisao povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić.
Ovogodišnje aktivnosti svode se na stvaranje ugodnog
ozračja u prodajnoj galeriji u Dubrovniku, zatim vršenje priprema za
izložbe u Yokohami Japan i St. Petersburgu USA te na pripremu treće,
četvrte i pete monografije u nizu o slikarima Franji Klopotanu, Nikoli
Vecenaju Leportinovu i Josipu Pintariću Puci. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||